Najuspjelije festivalsko izdanje u posljednjem desetljeću

Kao što je tijekom završne festivalske večeri i svečane dodjele nagrada istaknula Ankica Jurić Tilić, možda i najagilnija domaća producentica koja je osim iza pobjedničkog ostvarenja Zbornica Sonje Tarokić kao (su)producentica stajala i iza filma Illyricvm Simona Bogojevića Naratha (Zlatna arena za masku) te manjinske hrvatske produkcije Ljeto kad sam naučila letjeti Radivoja Andrića, ovogodišnji je Pulski filmski festival uistinu bio svojevrsni praznik koji je dokazao da je u domaćoj kinematografiji unatoč pandemiji korone i svemu što je iza nas snimljeno ne samo mnogo filmova nego i mnogo dobrih filmova.

Sa zatvaranja Pulskog filmskog festivala

Visoke ocjene publike

Ove godine ostvaren je najveći kvalitativni prosjek sveukupne produkcije, o čemu svjedoče i ocjene publike, koje su za čak sedam filmova bile veće od četvorke, pa je tako komedija Nosila je rubac črleni redatelja Gorana Dukića dobila ocjenu 4,57, u kinima već prikazivana Zbornica ocjenu 4,43, a ratna drama Šesti autobus veterana Eduarda Galića također visoku ocjenu 4,39, dok je na začelju tog popisa hermetična i pokušajima eksperimentalnih odmaka obilježena romantična egzistencijalna drama 4:2 autora Anđela Jurkasa, s ocjenom 4,04. O Velikom zlatnom arenom i još četirima Zlatnim arenama nagrađenoj Zbornici u Vijencu se već pisalo u vrijeme kinopremijere filma, baš kao i o drami Baci se na pod Nine Violić, koja je osvojila nagradu Breza za najboljeg debitanta, a o ostalim naslovima iz svježe domaće produkcije bit će riječi kad stignu na redoviti repertoar. Ovdje samo istaknimo da je Zlatnu arenu svakako zaslužila i Marina Redžepović za glavnu ulogu u Zbornici, jer je impresivno kreirala lik koji je u neprestanim dinamičnim interakcijama s mnoštvom ostalih likova, kroz što se profilira, razvija i izgrađuje. Od deset ovogodišnjih domaćih premijernih naslova čak osam su režirali dugometražni debitanti i debitantice, na temelju čega neki zaključuju da taj trend, za koji je zaslužna i politika HAVC-a koja očito preferira debitante, svjedoči o smjeni redateljskih generacija. No držim da je takva teza ishitrena ili barem prerana, jer osim što su ove godine veteranske autorske boje branili Edo Galić i uvjetno rečeno Goran Dukić, autor tri desetljeća stara izvrsnog kratkiša Mirta uči statistiku, koji je ostvario i zanimljivu inozemnu karijeru, prošlih nekoliko godina festivalom su ipak dominirali i nagrade osvajali veterani Zrinko Ogresta i Branko Schmidt, kojima se generacijski i svakako stažem mogu pridružiti (debitant) Milan Trenc, a u određenoj mjeri i Dalibor Matanić i Ognjen Sviličić. Nove generacije svakako pristižu, i to je prirodni tijek stvari, no za tvrdnju o njihovoj smjeni ipak još nije vrijeme.

Velika zlatna arena filmu Zbornica

Kadar iz filma Ne ostavljaj tragove

Kadar iz filma Nosila je rubac črleni

Nije se teško složiti s novom ravnateljicom Javne ustanove Pula Film Festival Tanjom Miličić, koja kao dugogodišnja producentica festivala i članica njegova umjetničkog savjeta pamti festivalska izdanja na kojima su dominirale ocjene niže od trojke, na temelju čega zaključuje da se na ovogodišnjoj Puli i publika vratila manifestaciji te da je ponovo prigrlila domaći film, koji je tijekom trajanja festivala i na gradskim ulicama bio „vidljiviji“. Projekcije u Areni bile su dosta solidno popunjene, baš kao i one na Kaštelu i na plaži Ambrela, a dok se nove festivalske pozornice u Poreču i Rovinju nisu pokazale osobito atraktivnima za posjetitelje, na onoj na Brijunima svake se večeri tražila ulaznica više. I popratni programi bili su prilično posjećeni i donijeli su nekoliko vrlo uspjelih naslova, pa su tako u Međunarodnom programu uz zasluženu dominaciju izvrsnog Andrićeva Ljeta..., ispraćena ovacijama i nagrađena diplomom s prosječnom ocjenom 4,87, prikazani sjajni Dani suše turskog redatelja Emina Alpera, ovjenčani Zlatnom arenom za najbolju hrvatsku manjinsku produkciju, i podjednako intrigantna poljska drama Ne ostavljaj tragove autora Jana P. Matuszyńskog, naslovi kojima je publika također dala visoke ocjene 4,59 i 4,58. Kao što je uoči festivala najavljivao njegov umjetnički ravnatelj Pavo Marinković, program Industrija, koji je namijenjen profesionalcima s područja filma i srodnih kreativnih industrija, ove godine doživio je pravi procvat. Također posve zasluženo, jer je bio vrlo bogat, raznolik i sadržajan, a organizatori su uistinu uspjeli privući i svakodnevno animirati zanimljive goste.

O domaćoj filmskoj klasici

Nagrada Fabijan Šovagović, koju Društvo hrvatskih filmskih redatelja dodjeljuje glumcu ili glumici čije je djelovanje ostavilo veliki trag u povijesti hrvatskog filma, ove je godine dodijeljena Ljubici Jović, veteranki domaćeg glumišta iza koje je više od šest i pol desetljeća kontinuirana rada. Jovićeva je podjednako kazališna, filmska i televizijska glumica, koja je debitirala u TV-drami Gledaoci i mi Antona Martija iz 1956, da bi nakon uloga u filmovima Svoga tela gospodar Fedora Hanžekovića i H-8... Nikole Tanhofera probojnu rolu ostvarila u sjajnoj humornoj romantičnoj drami Martin u oblacima Branka Bauera. Kako se obično kaže, sve ostalo je povijest u kojoj je glumica ostavila markantan trag ne samo na filmu, od Vrdoljakova segmenta u omnibusu Ključ do Gospođice Andree Štake, i u teatru, od Marinkovićeve Glorije do rada s Teatrom u gostima, nego i na televiziji, od sjajnih serija Fiškal i U registraturi, u kojoj je ostvarila amblematsku rolu Laure, do niza gledanih sapunica kakve su Ponos Ratkajevih i Najbolje godine. Svi koji se žele uvjeriti u vrsnost glumačkog izraza Ljubice Jović to će moći i u novoj seriji Metropolitanci, koja uskoro kreće na HTV-u.

Kao što je i red, i ove je godine dio festivalskog programa bio posvećen domaćoj filmskoj klasici, pa osim što je priređen okrugli stol o temi zaštite i prezentacije filmske baštine, predstavljeno je izdanje Rondo: Knjiga snimanja u ediciji Hrvatskoga državnog arhiva, a održana je i izložba fotografija, filmskog plakata i fotografskog materijala iz filma H-8.... Dva antologijska naslova povezuje ime Zvonimira Berkovića, redatelja Ronda te suautora ideje i suscenarista Tanhoferova filma, uz Tomislava Butorca, a u ime HDA izdanje Rondo: Knjiga snimanja predstavio je njegov urednik Mladen Burić. Riječ je o trećem izdanju u ediciji Riječi iza slike, u kojoj se objavljuju knjige snimanja najvažnijih domaćih filmskih ostvarenja, ali u izvornim oblicima, s marginalijama autora, popratnim bilješkama i dodatnim tekstovima. Prethodno su objavljene knjige snimanja filmova Tko pjeva zlo ne misli Kreše Golika i Lisice Krste Papića, a na radost svih filmofila i insajdera HDA planira nastaviti s objavljivanjem jedne knjige godišnje.